Osijek
Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj.
Government administration · Croatia · 0 followers
Overview
Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj. Smješten je u ravnici na desnoj obali rijeke Drave između 16. i 24. kilometra od ušća u Dunav.
Interested in working with us in the future?
Follow to see new jobs and posts in your feed.
No news yet.
About
Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj. Smješten je u ravnici na desnoj obali rijeke Drave između 16. i 24. kilometra od ušća u Dunav.
Kaynak: Wikipedia · CC BY-SA 4.0
Zemljopis
Naselja u sastavu Grada Osijeka
Grad Osijek osim samoga naselja Osijek obuhvaća 10 naselja u sastavu Grada. To su:
Gradske četvrti i mjesni odbori u Gradu Osijeku
Grad Osijek je (uključujući sva naselja) administrativno podijeljen na 7 gradskih četvrti koje se uglavnom nalaze na području samog naselja Osijek i 8 mjesnih odbora koji se nalaze na područjima ostalih naselja u sastavu Grada Osijeka.
Donji grad (uključujući naselje Nemetin)
Cvjetno naselje (uključujući naselje Briješće)
Lijeva obala (naselja Tvrđavica i Podravlje te dio Osijeka uz Biljsku cestu između njih)
Demografija
U samome naselju Osijeku živi 75 916 stanovnika, a na području administrativnoga Grada Osijeka 96 848 stanovnika (Popis stanovništva iz 2021. godine).
Prema podatcima o nacionalnosti iz 2011. god. 96 746 (89,54 %), stanovnika Osijeka su Hrvati; 6 751 (6,25 %) Srbi; 979 (0,91 %) Mađari; 263 (0,24 %) Nijemci i dr. Do sredine 20. stoljeća germansko stanovništvo je stoljećima bilo najbrojnija grupacija stanovnika Osijeka.
Osijek ima deset katoličkih župa: sv. Petar i Pavao (Gornji grad – Osijek 1), sv. Mihael, arkanđeo (Tvrđa – Osijek 2), Preslavno Ime Marijino (Donji grad – Osijek 3), sv. Obitelj (Jug II – Osijek 4), sv. Josip Radnik (Industrijska četvrt – Osijek 5), Uzvišenje sv. Križa (Retfala – Osijek 6), sv. Leopold Bogdan Mandić (Cvjetno naselje – Osijek 7), sv. Osječki mučenici (Tvrđavica – Osijek 8), sv. Ćiril i Metod (Novi grad – Osijek 9) i Mučeništvo sv. Ivana Krstitelja (Brijest – Osijek 10). Osim katoličkih župa, nalaze se i jedna evangelistička, dvije pravoslavne parohije, baptistička, te adventistička crkva, Evanđeoski teološki fakultet, Židovska općina, muški samostani franjevaca Reda manje braće (OFM) u Tvrđi i franjevaca kapucina (OFMCAP) u Gornjem gradu te rezidencije Družbe Isusove također u Gornjem gradu.
Povijest

Stari vijek
Na tlu današnjeg grada bilo je više ilirskih i andizetskih naselja, a najveću je važnost imala keltska Mursa. Nalazom, između ostalog, keltskog svetišta iz 2. st. pr. Kr. potvrđeno je da se nalazila na području današnjeg Donjeg Grada. Rimski vojni logor iz vremena osvajanja Panonije potvrđen je nalazom tegula VII Legije. Dvostruki opkopi i očuvani zemljani nasipi bedema logora bili su vidljivi na površini sve do sredine 18. stoljeća. Tada im je položaj na zapadnoj strani zabilježen i u kartografskim prikazima, a nestali su širenjem Donjeg Grada. Standardni pravokutni legijski Castrum imao je prema Dravi utvrđen dodatak koji je štitio luku i most preko Drave. Ostatci njegovih temeljnih kamenih stubova još su uvijek vidljivi za niskog vodostaja rijeke. Na most se s druge strane Drave nastavljao dugačak nasip ili sustav mostova preko močvara, vjerojatno prema Kopačevu. To je svojevrsna preteča kasnijeg slavnog osječkog mosta do Darde sultana Sulejmana.
U vrijeme cara Hadrijana, rimska Mursa uzdignuta je u status kolonije Colonia Aelia Mursa (124. ili 133. g.), a grad se razvio u velikoj ekstenziji i izvan zidina nekadašnjeg Castruma s njegove zapadne strane. Središnji dio te zapadne ekstenzije kontinuirano i opsežno se istražuje od 2001. pod vodstvom Slavice Filipović (voditeljica antičkog odjela Muzeja Slavonije). Otkrivena je vjerojatno središnja ulica u pravcu istok – zapad (Decumanus Maximus) s kolovozom širokim 3 m te dubokim odvodnim jarcima s obje strane ulice. (s jarcima njena širina narasta na 8 m). Nađeni su i široki trijemovi na obje strane. Brojne baze stupova trijemova kao i kapiteli nađeni su obrušeni u jarcima. Ulica je otkrivena u dužini od oko 150 m, a uz nju s jedne i druge strane iza trijemova i brojne građevine nekadašnjeg gradskog tkiva od kojih se ističu tabernae, veliko svetište boga Silvana s 5 žrtvenika i ostacima zidova i trijema oko njih (dim. 57x34m) i jedne veće građevine (površine 1600 m2) s osobito reprezentativnim pročeljem itd.
Gradska uprava
Gradsko vijeće
Gradsko vijeće je predstavničko tijelo građana i tijelo grada kao jedinice lokalne samouprave. Ono u okviru svog djelokruga donosi akte kojima se uređuje obavljanje poslova od lokalnog značaja, odnosno poslova koji Ustavom nisu dodijeljeni državnim ili županijskim tijelima. Vijeće ima 31 člana.
Sadašnji saziv vijeća odabran je na lokalnim izborima u svibnju 2021. Trenutačni predsjednik vijeća je Vladimir Ham.
Gospodarstvo

Osijek je bio veliko hrvatsko industrijsko središte. Svojevremeno se moglo reći i da je bio industrijaliziraniji od Zagreba, a nazivalo ga se i hrvatskim Manchesterom. Brojne poznate hrvatske robne marke, počevši od sitnih potrepština u domaćinstvu, proizvode se u Osijeku.
Promet

Osijek se nalazi na međunarodnom prometnom koridoru Budimpešta – Sarajevo – Ploče. Usprkos tome što koridor nema autocestu cijelom svojom dužinom, Osijek je spojen na mrežu autocesta Hrvatske. Do njega se dolazi autocestom A5, tzv. Slavonikom. U Osijek se može doći željeznicom, koristeći usluge hrvatskih željeznica, te zračnim putem preko Zračne luke Osijek. Organizirani putnički riječni promet Dravom do Osijeka ne postoji.
Autobusne tvrtke Flixbus, Panturist, Polet, Autoprijevoz Požega, Croatiatrans i druge manje prijevozničke tvrtke prometuju do Osijeka, a gradski prijevoz obavlja Gradski prijevoz putnika Osijek. Osijek je jedini hrvatski grad osim Zagreba kojim prometuju tramvaji.
Arhitektura i znamenitosti

Tvrđa
Tvrđa je povijesna jezgra Osijeka, ostatak nekadašnje osječke tvrđave koji je postupno prerastao u gradski prostor. Podignule su je austrijske vojne vlasti nakon oslobođenja od Turaka 1687. godine, kao sjedište generalata i važnu obrambenu točku jugoistočnog dijela carstva.
Središnji trg u Tvrđi je Trg sv. Trojstva na kojemu se ističu barokne zgrade. Najznačajnija je palača Slavonske Generalkomande, zdanje podignuto za sjedište generalata i Zemaljsku upravu Slavonije. Nije poznat arhitekt ove građevine, ali se zna da je građena po nalogu kneza Eugena Savojskog od 1724. do 1726. godine. Zgrada je izvorno imala arkade s toskanskim stupovima u dvorištu, a ističe se velebnim pročeljem s portalom koji nose atlanti, monumentalnom vežom i stubištima po uzoru na bečke barokne palače. Zanimljivo je da je drugi kat zgrade nadograđen naknadno 1765. godine, ali je oblikovanje ponovljeno kao na donjim etažama.
S lijeve strane trga je zgrada Glavne straže (danas Arheološki muzej), podignuta za tvrđavsku stražu, i karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu. S druge strane trga uglovno je smještena zgrada Gradskog magistrata iz 1702. godine, odnosno bivša gradska vijećnica, a danas Muzej Slavonije. Uz spomenute, cijelom Tvrđom dominiraju jednostavne barokne zgrade 18. stoljeća, s nizovima prozora i arkadama prema dvorištu, koje su služile kao vojarne i vojna spremišta. Od manjih objekata nalazimo i nekoliko baroknih kuća iz 18. stoljeća, među kojima se naročito ističe kuća Plemić (Franjevačka 5), s pročeljem u motivima rokajnih školjki, u duhu rokokoa.
Sredinom Trga sv. Trojstva uzdiže se Kužni pil, odnosno spomenik Presvetog Trojstva, podignut u znak zavjeta protiv kuge koja je ranije često pogađala Slavoniju. Dala ga je izraditi 1729. – 1730. godine Marija Ana Petraš, supruga zapovjednika osječke tvrđave, o čemu svjedoči natpis na postolju. Spomenik se sastoji od središnjeg dijela s kipovima svetaca zaštitnika protiv kuge, sv. Sebastijana, sv. Franje Ksavera, sv. Karla Boromejskog i sv. Rozalije, dok je na vrhu stupa Presveto Trojstvo s kipovima Boga Oca i Krista te Duha Svetog prikazanog u liku golubice. Pil je obnovljen 1784. godine, kada su mu dodana četiri vanjska kipa (sv. Katarina, sv. Marija Bezgrešnog Začeća, sv. Ivan Nepomuk i sv. Josip), za koje se vjeruje da su izvorno stajali na nekim od gradskih vrata. Spomenik predstavlja kvalitetno kiparsko djelo baroknog doba, a pripisuje se osječkom kiparu Josipu Gerupu.
Kultura

Osijek je najveće kulturno središte Slavonije i Baranje.
Prve kazališne predstave održavale su se u baroknom Osijeku još u 18. stoljeću, a prva kazališna zgrada, Hrvatsko narodno kazalište, sagrađena je 1866. godine.
HNK je i danas najznačajnija kazališna ustanova u Slavoniji. Osim nje, u gradu djeluje i Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku.
U Osijeku je i muzej od nacionalnoga značenja, Muzej Slavonije, u zgradi bivšeg Gradskog magistrata u Tvrđi, gdje se čuvaju bogate zbirke predmeta vezanih za povijest Slavonije. Muzej posjeduje i bogatu arheološku zbirku, a smještena je u zgradi nekadašnje Glavne straže u Tvrđi, te se često, kolokvijalno, naziva arheološkim muzejom jer je nekadašnji osječki Arheološki muzej 2012. godine pripojen Muzeju Slavonije. Tim je činom osječki Arheološki muzej prestao djelovati s radom, a Muzej Slavonije preuzeo je sve nekretnine, imovinu, djelatnike, prava i obveze Arheološkoga muzeja.
U jednoj od bivših tvrđavskih vojarni, pisano blago slavonske povijesti čuva Državni arhiv u Osijeku. Od drugih muzejskih ustanova, tu je Muzej likovnih umjetnosti, u kojoj je vrijedna zbirka slikarstva od 18. do 20. stoljeća.
Konjička vojarna u ulici Kamila Firingera 3 zaštićeno je kulturno dobro.
Niz manjih galerija izlaže većinom suvremenu umjetnost, poput Izložbene dvorane Waldinger, Galerije L, Leonardo, Galerije umjetnina Sretne ulice, HDLU Osijek – galerija Kazamat, Galerije Pegaz, te Galerije karikatura Osijek.
U gradu od nekadašnjih starih pet kino dvorana, preostala su samo dva, Kino Urania u povijesnoj secesijskoj zgradi, te Kino Europa. Od modernih kino dvorana svojevremeno rade dva multiplex kina s ukupno 16 kino dvorana. Po zatvaranju manjeg multiplexa Osječani filmske hitove prate u jednom trgovačkom centru u kojem se nalazi najnovije i najmodernije osječko multiplex kino s 9 dvorana i 1178 mjesta.
Mediji

U Osijeku izlazi nekoliko dnevnih novina. Najznačajniji je Glas Slavonije. Više regionalno je bio orijentiran Slavonski dom (proistekao iz nekadašnjeg Osječkog doma) koji je pod utjecajem gospodarske krize ugašen zadnjeg dana 2009. Od 2006. izlazi i besplatni regionalni poslovni časopis BIZdirekt.
Nekolicina radijskih postaja emitira se iz Osijeka: HRT – Radio Osijek, Slavonski radio, Laganini Osijek, Bijelo plavi, ali i studentski radio osječkog Sveučilišta – Studentski radio UNIOS, koji je svoje djelovanje započeo kao radio Elektrotehničkog fakulteta Sveučilišta u Osijeku – Radio ETFOS.
Uz HRT studio Osijek tu su i dvije lokalne televizijske postaje: Televizija Slavonije i Baranje i Osječka televizija.
Obrazovanje

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Osijek:
Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija
Fakultet primijenjene matematike i informatike
Fakultet za dentalnu medicinu i zdravstvo
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti
Srednjoškolske ustanove u Osijeku:
Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek
Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija Ruđera Boškovića Osijek
Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Republici Hrvatskoj
Trgovačka i komercijalna škola Davor Milas Osijek
Škola za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti Osijek
Škola za osposobljavanje i obrazovanje Vinko Bek Osijek
Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku
Gaudeamus Prva privatna srednja škola u Osijeku s pravom javnosti
Edunova – ustanova za obrazovanje odraslih
Osnovnoškolske ustanove u Osijeku
Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Republici Hrvatskoj
Centar za odgoj i obrazovanje Ivan Štark Osijek
Sport

Veći sportski objekti u Osijeku su: Stadion Gradski vrt, Dvorana Gradski vrt, Športska dvorana Zrinjevac te Športska dvorana Jug. Među ostalima, tu su: gimnastička dvorana Sokolski dom (otvorena 1929., zatvorena 2016. i nadograđena u Sokolski centar), Gradski bazeni, Teniski centar Osijek, Atletski klub Slavonija žito, Streljana Pampas, Hipodrom Pampas (postoji od 1960.) te Rekreacijski centar Copacabana.
Tragovi sporta nazočni su već u rimskoj Mursi, a povijest sporta može se pratiti od 18. stoljeća. Zanimljivo je da se nogomet, danas najpopularniji sport u Osijeku, u Osijeku pojavio mnogo kasnije nego u drugim mjestima Hrvatske. Sport je u Osijeku bio vrlo raširen i visoke razine. Izbijanje Prvoga svjetskog rata postupno je ugasilo taj polet. Mobilizacija svih sposobnih preko ljeta te stavljanje sve sportske infrastrukture na raspolaganje vojsci te banov dekret od 26. srpnja 1914. godine dovelo je do zamiranja sporta.
Održavaju se natjecanje svjetskog kupa u sportskoj gimnastici Grand prix Osijek (od 2009.) i festival urbane kulture i športa Pannonian Challenge (od 1999.) koji je 2016. bio dio FISE Svjetskog kupa, odnosno UCI BMX Freestyle Svjetskog kupa. Od 2005. održava se Osječki Ferivi polumaraton. U dva navrata održao se Svjetski streljački kup u letećim metama. Održao se Svjetski padobranski kup u figurativnim skokovima. Od 1993. održava se nogometni turnir Memorijalni turnir Antun Batinić (Batekov memorijal). Malonogometni turnir Zimko održava se od 1988.
Osvajači barem jednog europskog trofeja jesu: kuglački klub Kandit Premijer i rukometni klub ŽRK Osijek.
Nogomet
NK Grafičar-Vodovod (3. HNL – istok, 2009./10.)
NK Metalac Osijek (4. HNL – Istok 2008./09.)
NK Olimpija Osijek (3. HNL – istok, 2009./10. )
NK Elektra Osijek (4. HNL – istok, 2009./10. )
NK LIO Osijek (2. ŽNL Osječko-baranjska, NS Osijek, 2008./09.)
Povezani članci
Dodatak:Popis udruga i društava u Osijeku
Literatura
Branko Ostajmer Franz Vaniček i njegov Essek (u zborniku radova Franz Vaniček i vojnokrajiška historiografija), Slavonski Brod 2017. ISBN 978-953-6659-44-9
Ive Mažuran, Grad i tvrđava Osijek, Osijek 2000. ISBN 953-6711-00-1
Ive Mažuran, Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek 1994. ISBN 953-154-040-3
Vanjske poveznice
Osijek.hr službene stranice Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. rujna 2007. (Wayback Machine)
OsijekNews.hr – news portal grada Osijeka
Turistička zajednica grada Osijeka Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. lipnja 2007. (Wayback Machine)
Kaynak: Wikipedia – Osijek · CC BY-SA 4.0
İsim etimolojisi
"Osijek" kelime olarak su seviyesinin düşmesi ya da azalması anlamına gelen 'oseka' dan gelmektedir. Bu yüzden yerleşim yeri olarak uygun olduğu düşünülmüştür. Romalılar zamanında şehre Mursa adı verilmiş olup tarih boyunca Macarca: Eszék, Almanca: Esseg, Latince: Essec, Türkçe: Ösek adları verilmiştir.
Tarihçe
Osijek, MS 131'de Roma İmparatoru Hadrianus tarafından verilen bir imtiyaz ile "Colonia Aelia Mursa" (kısaca Mursa) adıyla kurulan bir koloni yerleşkesi idi. Bu dönemde bu Romalı sınır yerleşke civarında birkaç önemli savaş yapılmıştır. Bunlardan en önemlisi Roma askeri tarihinin en kanlı çarpışması olarak nitelendirilen MS 351'de İmparator II. Constantius ile batı Roma bölgelerinde imparatorluğunu ilan eden Magnentius arasında yapılan "Mursa Major Muharebesi"dir.
Osijek şehri hakkında ilk yazılı belge 1196'dan kalmadır. O zamanlar Osijek, Macarlar tarafından yerleşilmiş bir yerleşke halindeydi. 1353-1472 döneminde şehrin şahsi malikleri Macar soyluları olan Körogyi sülalesi idi. Fakat bu sülalenin son mensubunun ölmesi ile Macar Kralı Mathias Osijek ve civarının malikane sahipliğini Rozgönyi sülalesine devretti. 1493'te ise bu yerleşke ve civarı malikane hakları Macar Krallığı başkenti olan Buda'da bulunan bir rahibe manastırına geçmişti.
Uyluk Kuşatması sonucunda şehir direnmeden Osmanlılara teslim oldu. Mohaç Meydan Muharebesi'nden önceki dönemde eski manastır malikane sahiplerinin sömürgeciliği dolayısıyla bakımsız fakir bir yerleşke haline gelen Osijek, Osmanlılar tarafından ihya ve imar edildi. Yapılan imar ile Ösek adı verilen bu şehir tipik bir Balkan Osmanlı şehri haline dönüştü. Buna başlıca neden 1566'da I. Süleyman döneminde bu şehir yanından geçen Drava Nehri üzerine 8 km. uzunluğunda mavnalar üzerine kurulmuş büyük bir tahta köprünün kurulması ve bu köprünün Balkanları, Tuna'nın kuzeyine bağlayan yolun ana bağlantısı olması oldu. Bu köprü ile Ösek şehri ve Ösek Köprüsü Osmanlılar için önemli stratejik savunma mevki haline geçti. Bu tarihten sonra Avusturya, Macaristan ve orta Avrupa ile yapılan ticaret ve buralara yapılan büyük askeri seferler bu büyük Ösek Köprüsü üzerinden olmuştur. Osmanlı devlet idaresinin en önemli ögelerinden olan vergi sağlamak için yapılan "nüfus sayımı" için 1579 sayımı belgeleri Ösek yazılımları dahil elde bulunmaktadır. 17. yüzyılda Ösek önemli bir Osmanlı şehri olmuştu ve Budin Eyaleti' ne bağlı sancak merkezi halinde idi. Şehir ve stratejik köprüsü Osmanlıların II. Viyana Bozgunu'ndan sonra çok daha önem kazandı. Viyana Bozgununda serdar-ı ekrem olan Merzifonlu Kara Mustafa Paşa'nın idam edilmesi sonucu vezir-i azam olan Bayburtlu Kara İbrahim Paşa sefere çıkmadı ve Avusturyalılar 1684 ve 1685 yazlarında kuzey Macaristan'ın çoğunu ve Peşte kalesini ellerine geçirdiler. 1684 ile 1687'de Lehistan'ın Kazaklar desteği ile Moldavya'ya girme hücumları Osmanlı direnişi, Kırım Tatarları akınları ve Osmanlılarca başarı ile uygulanan geri çekilirken her şeyi yakıp yıkıp geride düşmana hiçbir şey bırakmama taktiği dolayısıyla başarısız kalmıştı. Ama Avusturya ordusu Macaristan'ın eyaleti merkezi Budin kalesi önüne gelmişti. Yeni sadrazam ve serdar-ı ekrem olan Sarı Süleyman Paşa'nın Ösek Sancakbeyi'ne gönderdiği Budin'e destek sağlama emri netice vermedi. Devam eden kuşatma sonucu Haziran 1686'da Budin kalesi Avusturyalıların eline geçti. Fakat Sarı Süleyman Paşa idaresizliği dolayısıyla Mohaç Muharebesi'ni kaybetti. Bundan sonra askeri idare edemeyen sadrazam ordusunu geride bırakıp Belgrad'a geçip gizlice İstanbul'a döndü ve arkasından ordu dağınık şekilde Edirne'ye geldi. İşte bu kargaşa sırasında Osmanlılar 28 Eylül 1687'de Ösek şehrini kaybettiler.
Nüfus yapısı
2011 nüfus sayımı itibarıyla Osijek şehir nüfusu 83.496 kişi; metropol nüfusu 107.784 kişidir. Nüfusun % 86.58'lik kısmını Hırvatlar oluşturur. Diğer etnik gruplar: Arnavutlar, Boşnaklar, Karadağlılar, Macarlar, Çingeneler ve Sırplar olarak sıralanır. Nüfusun % 8 'i Ortodoks, % 1'i ise Müslüman olup kalan nüfus Katolik mezhebine bağlıdır.
Kardeş kentler
Osijek'in şu şehirlerle "Kardeş Şehir" bağlantısı vardır:
Kaynak: Wikipedia – Ösek · CC BY-SA 4.0
Name
Osijek's name originates from its location on elevated ground, which afforded protection from floods in the surrounding swamp areas. It derives from the Croatian word oseka, meaning "ebb tide." Due to its history under the Habsburg monarchy and Ottoman Empire, as well as its diverse ethnic minorities, the city is known by various names in other languages: Eszék in Hungarian, Esseg in German, Ösek in Turkish, and Mursa in Latin. The English name for the city is Osijek.
History

Origins
Human habitation in the Osijek area dates to the Neolithic period. The first known inhabitants were the Illyrian tribe of the Andizetes. During the second half of the 4th century BC, the settlement was attacked and subsequently captured by the Celtic Scordisci, who established a permanent presence there.
Following the Roman conquest of Pannonia, the settlement—then known as Mursa—was garrisoned by the Roman Seventh Legion. The legion administered the area from a military castrum and built a bridge across the Drava River. Historical evidence suggests that Emperor Hadrian founded this settlement as a new foundation. He later elevated Mursa to a colony with special privileges in 133 AD. The subsequent history of Mursa was marked by turbulence, as several decisive battles were fought in its vicinity. These conflicts had profound consequences for the colony and the wider region, which was already strained due to the westward migration of various tribes—including the Alemanni, Gepids, Goths, Marcomanni, and Vandals—who were displaced by the invading Huns. After the collapse of the Western Roman Empire and the Avar Khaganate's destruction of local tribes in the 6th century, the region was repopulated by Slavic tribes during their mass migrating to Southeastern Europe in the Early Middle Ages, between the 6th and 7th centuries.
The earliest recorded mention of Osijek dates to 1196. From 1353 to 1472, the town was a feudal possession of the Kórógyi family. Following the death of the last Kórógyi, King Matthias Corvinus transferred authority over Osijek to the Rozgonyi family. The city was subsequently sacked and nearly destroyed by an invading Ottoman army on 8 August 1526, just prior to the Battle of Mohács. A permanent Turkish garrison was established in 1529, after which the Ottoman rebuilt the city in an oriental style; it appears in the Ottoman census of 1579. In 1566, Suleiman the Magnificent commissioned an 8-kilometre-long, wooden pontoon bridge at Osijek, a structure renowned in its time as one of the wonders of the world. Under Ottoman administration, Osijek was part of the Sanjak of Pojega within the Budin Eyalet and grew into a significant commercial centre for East-West trade.
Climate
Osijek has an oceanic climate (Köppen climate classification Cfb).
Since records began in 1981, the highest temperature recorded at the airport, at an elevation of 88 metres (289 ft), was 40.6 °C (105.1 °F), on 24 July 2007. The coldest temperature was −26.2 °C (−15.2 °F), on 9 February 2012. The highest temperature recorded in Osijek itself, where records began in 1899, was 40.3 °C (104.5 °F), on both 1 July 1950 and 24 August 2012. The coldest temperature was −27.1 °C (−16.8 °F), on 31 January 1987. From 1981 to 1991, the lowest temperature at the RC Čepin station was −27.4 °C (−17.3 °F), on 31 January 1987. Since records began in 2011, the coldest temperature at the Tvrđavica station was −25.6 °C (−14.1 °F), on 9 February 2012.
Population

According to the 1910 census, the city of Osijek had 31,388 inhabitants. The official Austrian census lists 12,625 as Croats, 11,269 as Germans or Danube Swabians, 3,729 as Hungarians, 2,889 as Serbs, and 876 others. When categorised by religion, there were 24,976 Roman Catholics, 2,943 Orthodox Christians, 2,340 Jews, 594 Reformed (Calvinists), 385 Evangelicals, 122 Greek Catholics, and 28 others. After World War II, a significant part of the Danube Swabian population was forcibly expelled by the Yugoslav communist authorities as a form of revenge for their presumed participation in the German occupation of Yugoslavia. Their property was first confiscated, then nationalized, and, afterwards, redistributed to World War II victims.
According to the 1981 census, the total population of the city had reached 104,775, including 63,373 (60.48%) Croats, 13,716 (13.09%) Serbs, and 1,521 (1.45%) Hungarians.
Prior to the Croatian War of Independence, the 1991 census recorded a total population of 165,253, composed of 110,934 (67.1%) Croats, 33,146 (20.0%) Serbs, 3,156 (1.9%) Hungarians, 276 (0.16%) Germans, and 17,741 (10.7%) people categorized as Yugoslavs or "others."
According to the census of 2001, the total population of Osijek dropped to 114,616. Croats made up the majority of Osijek's citizens, comprising 86.58% of the city's population. Other ethnicities include 8,767 (7.65%) Serbs, 1,154 (1.01%) Hungarians, 480 (0.42%) Albanians, 211 (0.18%) Bosniaks, 175 (0.15%) Montenegrins, 178 (0.16%) ethnic Macedonians, 124 (0.11%) Romani, and others, including 24 Jews.
Osijek's population in 2001 included 96,600 (84.28%) Roman Catholics, 78 (0.07%) Eastern-rite Catholics, 8,619 (7.52%) Orthodox Christians, and 966 (0.84%) Muslims and others.
In the census of 2011, the following settlements were recorded:
Institutions and industries

Osijek serves as a major centre for institutions and industries. It hosts the Josip Juraj Strossmayer University of Osijek (established in 1975), the Croatian National Theatre, the Museum of Slavonia (founded in 1877), and a printing house operating since 1735. The city's educational and scientific infrastructure includes several gymnasiums, the oldest of which dates to 1729, a 19th-century drawing school, and a zoological garden. Furthermore, Osijek houses institutes focused on agricultural development, including a centre for livestock breeding and an institute for sugar beet research.
The Saponia chemical factory is the largest industrial plant in the Osijek area and a major regional producer of detergents, soaps, and cosmetics. It serves as the city's primary exporter. Other significant industries include the regional Pivovara Osijek brewery, known for producing the first beer in Croatia, a sugar processing plant, and the Kandit candy factory. The Niveta brush factory, originally founded as "Siva" in 1922, also continues to operate in the city.
The Osijek area was formerly more industrialized, supporting the manufacture of a wide variety of goods. One of the earliest such enterprises was the Drava match factory, established in 1856, which is now defunct.
Other significant industries included the manufacture of synthetic materials, agricultural machinery, metal furniture, textiles, footwear, silk, and wood and timber products, in addition to metal processing and printing. However, the 1990s saw most of these sectors experience a severe decline, with many enterprises closing completely. Despite this industrial transition, Osijek continues to serve as the central hub for an important agricultural region.
Politics

In the November 2007 elections, no party held a majority, which is customary for Croatia, as local elections have proportional representation. However, the three mathematically possible coalitions faced political issues that made coalition-building difficult. The November elections were early elections caused by the breakdown of the coalition of the two main parties, the Croatian Party of Rights (HSP) and the Croatian Democratic Assembly of Slavonia and Baranja (HDSSB). The cause of the breakdown was disagreement over the building of a new sports stadium.
At the elections held on 25 November 2007, the HSP and the HDSSB gained seven seats each, the Social Democratic Party (SDP) six seats, the Croatian Democratic Union (HDZ) four, and the Croatian People's Party – Liberal Democrats (HNS) one.
A possible coalition between HDSSB and SDP provoked criticism of the Social Democrats for lack of principle, including from Damir Kajin, who called it a "sellotape coalition," alluding to the charges of war crimes that the HDSSB leader Branimir Glavaš is facing. After the parties failed to agree on a coalition, the Croatian government called new elections for the city. These elections took place on 9 March 2008 and gave the HSP nine councilors, the HDSSB six, HDZ five, SDP three and a coalition of HNS and two smaller parties two. Anto Đapić has expressed his hope for a coalition with the HDZ.
Minority councils
Directly elected minority councils and representatives are tasked with consulting tasks for the local or regional authorities in which they are advocating for minority rights and interests, integration into public life and participation in the management of local affairs. At the 2023 Croatian national minorities councils and representatives elections Albanians, Hungarians, Germans, Slovaks and Serbs of Croatia each fulfilled legal requirements to elect 15 members minority councils for the City of Osijek while Bosniaks, Macedonians, Montenegrins of Croatia elected individual representatives.
Society and culture

Cultural events
Numerous cultural events take place in Osijek throughout the year. The long-running International Festival of Tambura Music (Međunarodni festival umjetničke tamburaške glazbe) is held annually in late spring and draws tambura ensembles from across Croatia and the region.
During the summer months, the city hosts "Osijek Summer Nights" (Osječke ljetne večeri), a series of open-air cultural and entertainment events held on streets and promenades from June to August. The Day of the City of Osijek (Dan grada Osijeka), celebrated on 2 December, is marked by cultural and artistic programmes and public events.
The surrounding area, particularly the Kopački Rit nature park in Baranja, provides opportunities for guided boat tours, angling, and regulated hunting in designated zones, making it a popular destination for nature tourism and recreational fishing.
Cuisine
The richness of local game and agricultural production has contributed to Osijek's reputation as a centre of Croatian gastronomy. Local dishes include traditional Slavonian-style specialities such as kulen (paprika-flavoured sausage), various other sausages, ham, bacon, and dairy products. Other notable dishes are boiled dumplings, venison, čobanac (a spicy stew), and fish dishes such as fiš paprikaš (a paprika-based fish stew). The city's two locally brewed beer brands are Osječko and Esseker.
Sport and recreation
The Gradski vrt sports complex features the Gradski vrt Hall (Dvorana Gradski vrt), a multi-purpose arena built for the 2009 World Men's Handball Championship which has since hosted major events like the 2017 Davis Cup tie between Croatia and Spain. The city annually hosts the Pannonian Challenge, an internationally recognized extreme sports festival for skateboarding, BMX, and inline skating. The new Opus Arena, the home stadium of NK Osijek with a capacity of 13,005, was officially opened on 22 July 2023.
Transport

Transport links to and from Osijek include major railway and highway junctions, a river port, and Osijek Airport. International flights from the airport to Cologne/Bonn Airport in Germany commenced in March 2008. A four-lane highway, part of the Pan-European Corridor Vc, linking Osijek to the rest of the Croatian modern highway network, was completed and opened in April 2009. From Osijek, it is possible to take the train or bus to numerous destinations including, Zagreb, Rijeka, Požega, Virovitica, Našice, Slavonski Brod, Erdut, Vrpolje, Dalj, and Đakovo.
A small tram network runs through the city, which has been in continuous operation since 1884, and is the only tram network still in operation in Croatia outside of Zagreb. The network is currently being completely overhauled and more than doubled in length, and the city's old trams have been thoroughly modernized.
Acknowledgements
Honorary citizens
1994: Siegbert Frank, Ćiril Kos, Vladimir Prelog
1995: Hans Dietrich Genscher, Bernard M. Luketich
Places of interest
Osijek remains a popular domestic tourist destination, known for its Baroque architecture, expansive open spaces, and diverse recreational offerings. Key attractions include the main Ante Starčević Square, the 18th-century Baroque citadel of Tvrđa, the scenic promenade along the Drava River (promenada), and the pedestrian suspension bridge connecting the city to Baranja.
The Municipal Park of King Petar Krešimir IV and Tomislav Park, both established in the early 20th century, are protected as national cultural landmarks. The city contains one of Croatia's few zoological gardens, located along the Drava river. A notable monument in the city honors Croatian political figure Ante Starčević.
The Co-cathedral of St. Peter and Paul in Osijek is a Neo-Gothic structure designed by German architect Franz Langenberg, with contributions from Richard Jordan. Its tower, rising to 90 meters, is the second-highest church tower in Croatia. Although its size and prominence often lead to it being called a cathedral, it served as a parish church until its elevation to a co-cathedral in 2008. The interior contains approximately 40 stained-glass windows, with the main altar and sculptures crafted by Eduard Hauser. The building sustained significant damage during the Croatian War of Independence in the 1990s, resulting in the loss of some original features.
Kaynak: Wikipedia – Osijek · CC BY-SA 4.0
