Split
Split je najveći grad u Dalmaciji, a po broju stanovnika i drugi po veličini grad u Hrvatskoj.
Government administration · Croatia · 0 followers
Overview
Split je najveći grad u Dalmaciji, a po broju stanovnika i drugi po veličini grad u Hrvatskoj. Gospodarsko je i kulturno središte Dalmacije. Smješten je na središnjem dijelu istočne obale Jadranskoga mora, omeđen Kaštelanskim zaljevom sa zapada i sjevera, a Bračkim kanalom s juga te prostorno pokriva veći dio Splitskoga poluotoka koji se spaja s kopnom svojom sjevernom i istočnom stranom.
Interested in working with us in the future?
Follow to see new jobs and posts in your feed.
No news yet.
About
Split je najveći grad u Dalmaciji, a po broju stanovnika i drugi po veličini grad u Hrvatskoj. Gospodarsko je i kulturno središte Dalmacije. Smješten je na središnjem dijelu istočne obale Jadranskoga mora, omeđen Kaštelanskim zaljevom sa zapada i sjevera, a Bračkim kanalom s juga te prostorno pokriva veći dio Splitskoga poluotoka koji se spaja s kopnom svojom sjevernom i istočnom stranom.
Kaynak: Wikipedia · CC BY-SA 4.0
Ime

Prema jednoj popularnoj teoriji, grad je dobio ime po biljki brnistri (Spartium junceum, brnistra ili žuka) za koju se dugo smatralo da predstavlja točan prijevod izvornoga grčkog imena kolonije – Aspálathos (grč. Aσπάλαθος) – ili skraćeno Spálathos (grč. Σπάλαθος), a koja je na mjestu današnjeg Splita bila osnovana još u antičko doba, u 3. ili 2. stoljeću pr. Kr. Ta hipoteza o nazivu grada zbunjujuća je zato što druga biljka – hlapinika (Calicotome spinosa, grč. ασπάλαθος, aspálathos) – na grčkom jeziku nosi ime ove grčke kolonije. Biljke su vrlo slične, no u okolici Splita raste brnistra (u velikom broju na Marjanu, kao i na obližnjem Mosoru te na Kozjaku), a ne hlapinika.
Kako je grad nakon gradnje palače dospio pod rimsku vlast ime je latinizirano u Spalatum ili Aspalatum, što je tijekom srednjeg vijeka dalje evoluiralo u Aspalathum, Spalathum, Spalatrum i na kraju u Spalatro što je bio naziv na dalmatinskom jeziku, izumrlom romanskom jeziku kojeg je koristilo domaće stanovništvo romanskog podrijetla.
Kasnije se u srednjovjekovnim latinskim ispravama i velikom broju dokumenata grad naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena Spalato, koju su koristili i Mlečani, koristila se sve do ranog novog vijeka. Tijekom 19. stoljeća sve se više koristi hrvatsko ime grada Split, koje je u službenim dokumentima hiperijekavizirano u Spljet, da bi potom opet bilo i službeno vraćeno u današnje ime nakon što je po završetku Prvog svjetskog rata grad Split pripojen Kraljevini Jugoslaviji.
Postoji i hipoteza o nastanku imena grada od latinske riječi za palaču (palatium), s obzirom na činjenicu da Dioklecijanova palača čini jezgru grada. Jedna je od hipoteza da ime grada potječe od S. Palatium, skraćenog oblika Salonae Palatium (hrv. Salonitanska palača), prema nazivu za antičku Salonu, koja se nalazi u obližnjem Solinu. Takve etimološke hipoteze potječu od Bizantskog Cara Konstantina VII Porfirogeneta, a kasnije ih spominje te preuzima i Toma Arhiđakon. Grad je, međutim, nekoliko stoljeća stariji od palače po kojoj je navodno dobio ime (zasad nije poznato postoje li grčki zapisi o imenu iz vremena stare kolonije ili je i ono nastalo u kasnijim stoljećima).
Povijest

Grad je utemeljen kao grčka kolonija imena Aspálathos (Aσπάλαθος) u 3. ili 2. stoljeću pr. Kr. na obalama tadašnje ilirske Dalmacije, a kasnije postaje rezidencija rimskog cara Dioklecijana nakon što je po njegovu nalogu podno poluotoka Marjana izgrađena Dioklecijanova palača 305. godine.
Nakon što su obližnju Salonu, glavni grad rimske provincije Dalmacije, razorili Avari i Slaveni oko 650. godine, grad Split dobiva na važnosti, a naseljava ga većinom odbjeglo stanovništvo razorene Salone koje se od napadača sakrilo iza jakih zidina palače, nakon čega toga postaje Bizantski grad. Nešto kasnije pada pod utjecaj Venecijanske republike i Hrvatskog kraljevstva, ali ostaje pod vlašću Bizantskog Carstva. Tijekom cijelog perioda visokog i kasnog srednjeg vijeka Split uživa autonomiju kao slobodni grad, jedan od dalmatinskih gradova-država, ali isto tako ostaje obilježen dugotrajnom borbom za prevlast između Mletaka i Hrvatske (tada već u uniji s Ugarskom) oko kontrole nad Dalmatinskim gradovima.
Venecija na kraju prevladava pa tijekom ranog novog vijeka Split potpuno potpada pod vlast Venecije i predstavlja snažno utvrđeni grad, sa svih strana okružen Otomanskim teritorijem. Zaleđe grada je potpalo pod Turke nakon Morejskog rata 1699. godine, a 1797. godine, nakon što Venecija pada pred Napoleonom, mirovnim sporazumom iz Campo Formija Split je pripao Habsburškoj monarhiji. 1805. godine, Požunskim mirovnim sporazumom, Split je pridodan Napoleonovoj Kraljevini Italiji, a 1806. biva uključen u Prvo Francusko Carstvo, postavši u 1809. godini dijelom Ilirskih provincija. Nakon što je 1813. okupiran od Austrijskog Carstva, bio mu je i dodijeljen temeljem odluka Bečkog kongresa 1814. godine, a Split ostaje u sastavu austrijske Kraljevine Dalmacije sve do pada Austro-Ugarske završetkom Prvog svjetskog rata 1918. godine i formiranja Kraljevine Jugoslavije.
Zemljopis

Položaj
Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom poluotoku na čijem se zapadnom kraju nalaze pluća grada – poluotok, brdo (178 mnv.) i zaštićena park-šuma Marjan. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu – sa sjevera i sjeveroistoka planina Mosor (1339 mnv.), sa sjeverozapada brdo Kozjak (779 mnv.), s istoka brdo Perun (533 mnv.), a najstarija gradska jezgra, zajedno s Dioklecijanovom palačom i srednjovjekovnim dijelom nalazi se podno brda Marjana, s istočne strane. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom. Panoramski se Split može razgledati pobliže s prve marjanske vidilice ili s 11 km udaljene kliške tvrđave s koje se vidi cijeli Split te splitski akvatorij s otocima.
Klima
Split ima graničnu umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom (Cfa) i sredozemnu klimu (Csa) po Köppenovoj klasifikaciji klime, jer samo jedan ljetni mjesec ima manje od 40 mm kiše, sprječavajući da se klima nad Splitom klasificira kao isključivo vlažna umjereno topla vlažna ili mediteranska. Split ima vruća, umjereno suha ljeta i blage, vlažne zime, koje se povremeno mogu biti osjetno hladnije zbog jake bure. Prosječna godišnja količina oborina je viša od 820 mm. Siječanj je najhladniji mjesec, s prosječno niskom temperaturom oko 5 °C. Studeni je najvlažniji mjesec s ukupno 113 mm oborina i 12 kišnih dana. Srpanj je najsuši mjesec, s ukupno 26 mm oborina. Zima je najvlažnije godišnje doba; međutim, u Splitu može kišiti u bilo koje doba godine. Snijeg je obično rijedak; od početka vođenja evidencije, mjeseci prosinac i siječanj u prosjeku su imali jedan snježni dan, dok je veljača u prosjeku imala 2 snježna dana. U veljači 2012. godine Split je primio neobično veliku količinu snijega što je stvaralo velike probleme u prometu. Split godišnje primi više od 2600 sunčanih sati. Srpanj je najtopliji mjesec, s prosječno visokom temperaturom oko 30 °C.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva 2011. godine, Grad Split je imao 178 192 stanovnika. Po narodnosti, 96,23 % čine Hrvati, dok ostalih 3,77 % čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska, albanska i srpska. 98,27 % stanovnika Grada Splita govori hrvatskim jezikom kao materinskim jezikom. 86,15 % stanovnika Grada Splita su katolici.
Od ukupno 178 192 stanovnika Grada Splita 2011., u Donjem Sitnom živilo je 313 stanovnika, Gornjem Sitnom 392, Kamenu 1769, Slatinama 1106, Srinjinama 1201, Stobreču 2978, Žrnovnici 3222, a u samom naselju gradu Splitu 167 121 stanovnik.
Etnicitet Splita do 19. stoljeća
Etnicitet Aspalathosa u početku njegovog postojanja obilježena je značajnom etničkom i kulturnom razlikom između njegovih osnivača isejskih Grka te ilirskog plemena Dalmata koji su živjeli u neposrednom okruženju. Iako se rimskim osvajanjima Ilirika nadomak nove ere, Aspalathos i okolna područje relativno brzo romaniziraju te grad postaje poznat kao rimski Spalatum, od početka 7. st i slavensko-hrvatske doseobe ponovno govorimo o značajnoj etničkoj i dijelom kulturnoj razlici između starosjedilačkog romanskog stanovništva izbjeglog iz Spalatuma i Salone te okolnog hrvatskog stanovništva.
Kroatizacija splitskih Romana svoje začetke ima u 10. st., a vremenom dolazi do značajnije prisutnosti hrvatskog etničkog elementa u svim splitskim društvenim slojevima. Među najuglednijim građanima broj hrvatskih osobnih imena i antroponimijskih tvorbi u 11. st. nosi četvrtina građana Splita, dok je kod splitskih pučana riječ o polovini stanovništva. Do 14. st. Split je gotovo u potpunosti kroatiziran što se ne mijenja ni vlašću Venecije početkom 15. st.
Kontinuirana nesigurnosti i snažan pritisak susjednog Osmanskog carstva utječu na značajnija useljavanja. Do zadnje četvrtine 16. st. u splitske Varoši pristižu Hrvati s kaštelanskog, solinsko-kliškog i žrnovničkog područja, a zatim i iz područja Poljica. To se posebno intenziviralo nakon 1607. godine i kataklizmičke epidemije kuge kada se broj od 4233 stanovnika Splita iz godine 1606. smanjio na svega njih 1405 u godini nakon.
Kultura

Splitske kulturne ustanove i institucije:
Galerija hrvatske sakralne umjetnosti Laudato
Galerija Vinko Draganja, OP dominikanskoga samostana u Splitu
Arhitektura i znamenitosti

U Splitu je pred Prvi svjetski rat bilo šest mostova. Splitski kažiput iz 1913. godine sadrži da je most na zvao Kupališnim mostom. Bili su i Sjeverni most (pokraj Bulatove vile), Manuški most (usred Manuša), Vojnički most (pokraj Perivoja), Pazarski most (pokraj Svetog Dominika) i Lučki most (ispod Svetog Petra).
Obrazovanje i znanost

Sveučilište
Sveučilište u Splitu utemeljeno je 1974. godine. Sadašnji rektor Sveučilišta je Šimun Anđelinović. U sklopu Sveučilišta u Splitu djeluje jedanest fakulteta, jedna umjetnička akademija te četiri sveučilišna odjela koji ostvaruju više od 180 studijskih programa. Na Sveučilištu danas studira preko 20 000 studenata. Također, Sveučilište u Splitu je rangirano kao najbolje u ovom dijelu Europe i jedno od 500 najboljih u svijetu.[nedostaje izvor]
Sveučilišna knjižnica
Sveučilišna knjižnica u Splitu je matična knjižnica visokoškolskih i specijalnih knjižnica s područja Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije. Sljednica je Gradske biblioteke, nastale 1903. godine, koja je uz knjižnicu Arheološkog muzeja u Splitu u to vrijeme bila jedina kulturna ustanova zaslužna za brigu o bogatoj zavičajnoj baštini na području Splita. Današnja zgrada Sveučilišne knjižnice iz 2008. godine nalazi se u središtu sveučilišnog kampusa i ističe se svojom lebdećom konstrukcijom.
Znanstvene institucije
U Splitu djeluje nekoliko instituta od kojih su najznačajniji Institut za oceanografiju i ribarstvo, koji se bavi istraživanjem mora i morskoga života, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Hrvatski hidrografski institut, Teološko-katehetski Institut, Franjevački institut za kulturu mira, Mediteranski institut za istraživanje života (MEDILS) koji je pokrenuo znanstvenik Miroslav Radman i Institut Građevinarstva Hrvatske.
Osnovne i srednje škole
U Splitu djeluje 25 osnovnih škola i 18 srednjih škola.
Šport

Splićani vole reći za svoj grad da je najsportskiji grad na svitu. Ima svoju kuću slave. Split je kolijevka picigina i njegove varijante picigola.
U Splitu su se održala i brojna međunarodna športska natjecanja, primjerice MIS 1979., PEP 1981., atletsko EP 1990. godine, Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. te Europsko prvenstvo u rukometu 2018. godine.
U Splitu djeluju brojna športska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Osvajači barem jednog europskog trofeja su: košarkaški klub Split, rukometni klub ORK Dalma, vaterpolo klubovi Jadran, Mornar, POŠK, kuglački klubovi Mertojak, Poštar, taekwondo klub TKD Marjan, pikado klub Split Londra.
Među ostalima, u Splitu djeluju sljedeći športski klubovi i društva:
U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih športova (karate, taekwondo, judo, aikido, boks, kickboks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića. Izbornik hrvatske karataške reprezentacije Slaven Mikelić je jedan od najtrofejnijih hrv. izbornika.
Nadalje, Split ima i uspješne boćarske klubove od kojih među brojnima ističemo Poštar, koji je donio prvi naslov europskog prvaka u Split; Split je imao svoju kuglačku ligu još prije 2. svj. rata, a zadnjih godina se afirmirao i KK Mertojak (svjetski juniorski prvaci 2017. u pojedinačnoj konkurenciji i u paru). U Splitu djeluju i klub hokeja na travi te klubovi dizača utega (Nikolaj Pešalovje nositelj brončane olimpijske medalje). Iz Splita je i poznati vozačem moto-trka Ivan Šola, koji je i pilot prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana.
Od športskih priredbi koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama. Održavaju se i druge brojne regate s dugom tradicijom: ACI kup, Božićna regata krstaša (1995.), Faros maraton (Split – Stari Grad – Split), IOM Trofej Zente (2002.), Komiška regata (Split – Komiža – Split; 1992.), Mrdujska regata (Split – Mrduja – Split; 1927.), Regata Sv. Nikole za samce i dvojce (Split – Komiža; 2002.), Splitova regata krstaša (Split – Jelsa – Split; 1954.), Sušac 100x2 (Split – Sušac – Split; 1996.), Viška regata krstaša (Split – Vis – Split; 1945.)
Gospodarstvo

Razvoj kemijske industrije u Splitu
Početak kemijske industrije u Splitu se vezuje uz proizvodnju cementa. Uspješan početak proizvodnje cementa u Austrijskom carstvu 1842. godine i njegova sve veća popularnost potiče širenje pogona diljem carstva i pronalazak lapora. Tehnologija proizvodnje cementa ubrzo se širi i u hrvatskim krajevima. U Splitu su tvornicu pokrenuli Hartung i Höfling 1868. godine gradnjom peći za pečenje lapora. Partneri 1868. registriraju zajedničku firmu za proizvodnju cementa Enrico Hartung e Compagno, a kako su se burno razišli, Hartung nastavlja s proizvodnjom bitumena, dok Enrico Höfling pokreće proizvodnju cementa u Splitu. Splitski pogon je bio napravljen s tehnološki primitivnom jamastom peći za pečenje lapora i nalazio se u podnožju južnih obronaka Marjana, tj. na zapadnoj obali splitske luke. Tvornica se pokretala na ugljen. Općinska vlast im je dodijelila je koncesiju za lokaciju koja je bila vrlo povoljna, blizina luke i kvaliteta sirovine, omogućavala je lakšu distribuciju gotovog proizvoda.
U veljači 1871. građevinski poduzetnik i trgovac Marino Bettiza, zajedno s Lorenzom Gilardijem kupuju Splitski pogon za proizvodnju cementa.
U prvom razdoblju tvornica je djelovala vrlo uspješno; što zbog njihovih graditeljskih i trgovačkih iskustava, što zbog bliske suradnje s tadašnjim gradonačelnikom Antoniom bajamontijem, koji se trudio modernizirati Split, pa njihov cement koristi za izgradnju i modernizaciju.
Na periferiji Splita, u području zvanom Dujmovača, 1876. se službeno registrira nova parna tvornica opeke i cementa, koja je predstavljala prvu ozbiljniju konkurenciju splitskoj tvornici. Oni moderniziraju tvornicu i počinju proizvoditi cementne proizvode, ploćice, ukrase za zgrade. Za kvalitetu tih svojih proizvoda tvornica dobivaju prestižna priznanja na izložbama u Trstu (1882.), Zagrebu (1891.), Madridu (1897.) itd. Ti dekorativni elementi još se uvijek uočiti na pročeljima splitskih zgrada, dvorištima užeg splitskog središta, ali i u drugim dalmatinskim gradovima. Vlasnici 1889. uspijevaju otkupiti od Općine marjanski tupinolom, a koncem 1893. i zemljište na zapadnoj obali splitske luke na kojem je podignuta tvornica. Ubrzo, u vrlo kratkom razdoblju umiru oba osnivača tvornice. 1905 su instalirali nove peći tipa Dietzsch 1905. koje su radile u kontinuiranom modu. Njihova gradnja bila je skupa i veoma zahtjevna. Zapadno od postojećeg, starog postrojenja sagrađena je zgrada s novim pećima. Proširenje tvornice pri tome nije ometalo već uhodanu postojeću proizvodnju u jamastoj peći. Zbog blizine gradskog centra i brda Marjan, splitska tvornica cementa zabilježena je na brojnim razglednicama.
Religija

Rimokatolička crkva
U Splitu je sjedište Splitsko-makarske nadbiskupije. Grad je podijeljen na dva dekanata i na 26 rimokatoličkih župa:
Od katoličkih crkvenih redova, družba i kongregacija, u Splitu djeluju Službenice milosrđa (anćele), dominikanci, franjevački Red male braće, klarise, isusovci, kapucini, konventualci, karmelićani (na Kamenu), karmelićanke Božanskog Srca Isusova, salezijanci, Kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje. Nekada su djelovali i benediktinci (samostan sv. Marije). Jedine pripadnice reda anakoreta, klanjateljica Presvete euharistije na svijetu su u Splitu.
Crkve reformacijske baštine
U Splitu djeluje nekoliko aktivnih crkava reformacijske ili protestantske baštine:
Sveci zaštitnici
Svetac zaštitnik Splita je sveti Dujam (Sveti Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine, a suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir).
Kao poglavita zaštitnica osobito se štuje i Gospe od Pojišana (Molitva čudotvornoj Gospi od Pojišana).
Posvećenost grada sv. Dujmu među ostalim, izražen je i kroz splitski kovani novac kroz povijest. Tako početkom 14. stoljeća, Splitska komuna kuje srebrni novac, bagatin, na čijem je reversu simbol križa zamijenjen prikazom poprsja sv. Dujma. Zaštitnik grada na novcu se zadržao i tijekom mletačke vladavine do njezina pada 1797.g. gdje je bio prikazan cijelom figurom s biskupskim obilježjima, baš kakav je bio i u razdoblju Hrvoja Vukčića Hrvatinića prije toga.
Gradska uprava
Za gradonačelnika Splita u drugom krugu glasanja na izborima za gradonačelnika održanim 30. svibnja 2021. godine izabran je elektrotehničar i fizičar Ivica Puljak. Od ukupno 148 369 birača upisanih u popis birača, 64 592 birača je sudjelovalo na izborima te je tom prilikom za trenutnog gradonačelnika glasalo 35 565 birača, ukupno 55,06 % biračkog tijela.
Aktualni saziv Gradskog vijeća izabran je na općim lokalnim izborima održanim 16. svibnja 2021. godine. Od ukupno 148 374 birača glasovalo je 65 204 birača ili ukupno 43,96 %. Izborni prag su prešle stranka HDZ, koja je osvojila 14 837 glasova ili 23,27 %, stranka Centar s 12 862 glasa ili 20,17 %, stranka HGS sa 7563 glasa ili 11,86 %, koalicija SDP i HSU sa 6225 glasova ili 9,7 %, koalicija Možemo!, NL i Pametno za Split i Dalmaciju sa 6088 glasova ili 9,54 %, stranka Most s 5.074 glasa ili 7,95 % te Kandidacijska lista grupe birača kojoj je nositelj liste bio Tomislav Mamić s 3.886 ili 6,09 % glasova. Na osnovu rezultata izbora konstituirano je Gradsko vijeće u sljedećem sastavu:
Mediji
U Splitu djeluje nekoliko lokalnih televizijskih (TV Jadran, Mreža TV-Split i Kanal 5) i radijskih postaja (HR Split, Radio Dalmacija, Radio KL-Eurodom, Radio Riva, Radio Sunce). Tijekom 1990-ih bile su poznate postaje Radio M i Radio Gradska mreža, a 1980-ih je iz Splita djelovao Radio Brač.
Najveće dalmatinske dnevne novine Slobodna Dalmacija izlaze u Splitu (odnedavno se tiskaju u Dugopolju). U Splitu je bilo sjedište redakcije časopisa Feral Tribune.
Nagrada Grada Splita
Dodjeljuje se svake godine na blagdan sv. Dujma, 7. svibnja, i to za životno djelo, osobne nagrade i skupne nagrade.
Zanimljivosti
Nakon Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine, Split je grad s najviše olimpijskih medalja na svijetu u odnosu na broj stanovnika.[nedostaje izvor]
U samom središtu Splita nalaze se toplice s vlastitim izvorom ljekovite sumporne vode.
Jugoslavenska ratna mornarica je 15. studenog 1991. godine napala grad vojnim brodom Split.
Opširnije
Povijest grada SplitaArhitektura u gradu i okoliciSplitske kulturne i športske manifestacije
Kaynak: Wikipedia – Split · CC BY-SA 4.0
Tarihçe
Split şehir bölgesinde Aspálathos ismi ile ilk olarak MÖ 7. yüzyılda Grekler tarafından kurulmuştur. Sonra çeşitli dönemlerde İlirya (Arnavut), Grek, Roma, Bizans, Avar, Slav, Moğol, Venedik, Osmanlı, Avusturya-Macaristan, Almanya vs idaresi altında kalmıştır.
Split'in kaderi ilk Hristiyanları katletmesiyle anılan Roma hükümdarı Diocletianus'ın MS 300 yılında yazlık sarayını buraya yaptırmasıyla değişmiştir. Ölümünden sonra da Romalı yöneticiler bu sarayı kullanmaya devam etmişlerdir. Romalılar Split yakındaki Solana kolonisini terk etmek zorunda kaldıkları zaman, bu kolonide yaşayanları tamamen Split'e yerleştirmişlerdir.
Şehir 12. ve 14. yüzyıllar arasındaki otonomluk hariç, sırasıyla Bizans, Hırvat Krallığı, Venedik ve I. Dünya Savaşı’na kadar da Avusturya egemenliği altına bulunmuştur.
Nüfus
Split Hırvatistan’ın ikinci büyük kentidir. Merkez 178.192 (165.893 Split) olup (88.37% Katolik ve 95.15% Hırvat vatandaşı) ve çevre hinterlandında Trogir, Omiš, Solin, Kaštela, Podstrana, Sinj, Dugopolje, Klis, Stobrec (merkeze bağlı), Kamen (merkeze bağlı), Žrnovnica (merkeze bağlı), Brač adası, Hvar adası, Şolta Adası... ve diğer adalarıyla birlikte yaklaşık toplam nüfusu 470.000'dir.
Coğrafya

Şehir ve bölge güneyde Adriyatik (Akdeniz), kuzeyde Adriyatik (Dinarik) Alp dağları ile çevrilidir.
Split "Kastela Körfezi"'nin doğu yakası ile Split Boğazı arasında bulunan bir yarımadada kurulmuştur. Bu yarımadanın batı tarafında (178 m rakımlı) "Marjan Tepesi" bulunur. Rakımı 779 m olan "Kozjak Sırtı" ile rakımı 1339 m olan "Mosor Sırtı" şehri kuzeyden ve kuzeydoğudan gelen hava akımlarına karşı korurlar ve şehri ana karadaki hinterland alanlarından ayırırlar.
Ulaşım
Yıllık 4 milyon kapasite ziyaretçili deniz limanı ile Akdeniz'in en faal 3. limanıdır. Yaklaşık 260 Cruise gemisi 130.000 yolcu kapasitesiyle Split limanından faydalanır. Bu limanı kullanan en büyük cruise gemisi 315 m uzunlukla Celebrity Eclipse'dir. Günlük Feribot seferleri Dubrovnik, Rijeka, Brac, Hvar, Şolta adalarıdır. Ancona ve Pescara gibi diğer İtalyan Adriyatik Denizi sahil şehirlerine de feribot seferleri düzenlenmektedir.
Franfurt, Köln, Londra gibi büyük şehirlere direkt uçuş seferleri bulunan Split-Kastela Havalimanı ise Zagreb ten sonraki en büyük 2. havalimanı olma özelliğine sahiptir. 2008'de bu hava meydanından 1,203,778 kişi uçuş yapmıştır. Yaz döneminde bu hava meydanından trafik yoğunluğu bir hayli artmaktadır.
Kaynak: Wikipedia – Split · CC BY-SA 4.0
Name
The name Aspálathos or Spálathos may come from the spiny broom (Calicotome spinosa, ἀσπάλαθος in Greek), although it is the related Spanish broom (Spartium junceum, σπάρτος) that is common in the area.
After the Roman conquest, the name became Spalatum or Aspalatum in Latin, which in the Middle Ages evolved into Aspalathum, Spalathum, Spalatrum and Spalatro in the Dalmatian language of the city's Romance population. The Venetian name, Spalato, became official under Venetian era, in international usage by the Early Modern Period and is still the name of the city in Italian. From the 10th century onwards, the local use was Spaleto, from where, through a stage *Spəlētu- to *Splětъ, came the South Slavic forms: the ekavian Splet, ijekavian Spljet and ikavian Split. In the 19th century, following the Illyrian movement and its official recognition by the Habsburg Monarchy, the Croatian names Split and Spljet became increasingly prominent, before Split officially replaced Spljet in 1910, by decision of the city council.
Formerly, the name was thought to be related to Latin palatium 'palace', a reference to Diocletian's Palace. Various theories were developed, such as the notion that the name derives from S. Palatium, an abbreviation of Salonae Palatium. The erroneous "palace" etymologies were notably due to Byzantine Emperor Constantine VII Porphyrogenitus, and were later mentioned by Thomas the Archdeacon. The city is several centuries older than the palace.
History

Antiquity
Although the beginnings of Split are traditionally associated with the construction of Diocletian's Palace in 305, the city was founded several centuries earlier as the Greek colony of Aspálathos, or Spálathos. It was a colony of the polis of Issa, the modern-day town of Vis, itself a colony of the Sicilian city of Syracuse. The exact year the city was founded is not known, but it is estimated to have been in the 3rd or 2nd century BC. The Greek settlement lived off trade with the surrounding Illyrian tribes, mostly the Delmatae.
After the Illyrian Wars of 229 and 219 BC, the city of Salona, only a short distance from Spálathos, became the capital of the Roman Province of Dalmatia and one of the largest cities of the late empire with 60,000 people. The history of Spálathos becomes obscure for a while at this point, being overshadowed by that of nearby Salona, to which it would later become successor. The Roman Emperor Diocletian (ruled AD 284–305) in 293 began the construction of an opulent and heavily fortified palace fronting the sea, near his home town of Salona, selecting the site of Spálathos (or Spalatum in Latin). The Palace was built as a massive structure, much like a Roman military fortress. The palace and the city of Spalatum which formed its surroundings were at times inhabited by a population as large as 8,000 to 10,000 people.
Between 475 and 480, the Palace hosted Flavius Julius Nepos, the last recognised Emperor of the Western Roman Empire. Salona was lost to the Ostrogothic Kingdom in 493, along with most of Dalmatia, but the Emperor Justinian I regained Dalmatia in 535–536.
Middle Ages
The Pannonian Avars sacked and destroyed Salona in 639; the surviving Romans fled to the nearby islands. The Dalmatian region and its shores were at this time settled by tribes of Croats, a South Slavic people subservient to the Avar khagans. The Salonitans regained the land under Severus the Great in 650 and settled the 300-year-old Palace of Diocletian, which could not be effectively besieged by the Slavic tribes of the mainland. The Emperor Constans II granted them an Imperial mandate to establish themselves in the Palace as the City of Spalatum, which imposed upon the Croatian Slavs – at the time allies of Byzantium against the Avars – a cessation of hostilities. The Temple of Jupiter was rededicated to the Virgin Mary and the remains of the popular Saint Domnius were recovered from the ruins of Salona, later establishing the Cathedral of Saint Domnius as new seat of the Archbishop of Salona.
Geography

Split is situated on a peninsula between the eastern part of the Gulf of Kaštela and the Split Channel. The Marjan hill (178 m; 584 ft), rises in the western part of the peninsula. The Kozjak (779 m; 2,556 ft) and Mosor (1,339 m; 4,393 ft) ridges protect the city from the north and northeast, and separate it from the hinterland.
Split is administratively divided into 34 city kotars:
Climate
Split has a hot-summer Mediterranean climate (Köppen climate classification: Csa), that is bordering closely on a humid subtropical climate (Köppen climate classification: Cfa). It experiences hot, moderately dry summers and mild, wet winters, which can occasionally feel cold, because of a strong northern wind, termed bura.
January is the coldest month, with an average low temperature around 6 °C (43 °F). July is the hottest month, with an average high temperature around 31 °C (88 °F). Average annual rainfall is around 800 mm (31.50 in). November is the wettest month, with a precipitation total of nearly 120 mm (4.72 in) and 12 rainy days. July is the driest month, with a precipitation total of around 25 mm (0.98 in). Snow is usually rare, though in February 2012, during cold wave in Europe, Split received a record snowfall of 25 cm (9.84 in), which caused major problems with traffic. Split receives more than 2,698 sunshine hours annually.
In July 2017, Croatian firefighters battled to control a forest fire along the Adriatic coast that damaged and destroyed buildings in villages around the city of Split.
The highest temperature ever recorded in the city was 40.2 °C (104.36 °F) on 12 August 2026. At Split Airport (Resnik), a temperature of 42.2 °C (108.0 °F) was recorded on 2 August 2017.
Demographics

According to the 2021 census, the city of Split had 160,577 inhabitants.
Ethnically, Croats make up 96.42% of the population, and 77.53% of the residents of the city are Roman Catholics.
The settlements included in the administrative area of the city (2011) are:
In 2021, there were around 310,000 people in the Split metropolitan area, which includes the cities of Split, Kaštela, Omiš, Sinj, Solin, Trogir and the municipalities of Dicmo, Dugi Rat, Dugopolje, Klis, Lećevica, Muć, and Podstrana. In 2011, the entire Split-Dalmatia County had 454,798 residents, and the whole region of Dalmatia just under a million.
Throughout history, there was a significant Italian-speaking community in Split. According to the Austrian censuses, there were 1,969 residents of the central settlement that used Italian as their habitual language (12.5% of the total population) in 1890, and 2,082 (9.7%) in 1910. The commune as a whole had 1,971 (8.7%) Italian speakers in 1890, and 2,087 (7.5%) in 1910. In 2011, only 83 people declared themselves as Italians, corresponding to 0.05% of the total population.
Inhabitants
Although the inhabitants of Split (Splićani) may appear to be a homogeneous body, they traditionally belong to three groups. The old urban families, the Fetivi, (short for "Fetivi Splićani", "real Split natives") are generally very proud of their city, its history and its distinctive traditional speech (a variant of the Chakavian dialect). The Fetivi, now a distinct minority, are sometimes referred to (semi-derogatorily) as "Mandrili" and are augmented by the so-called Boduli, immigrants from the nearby Adriatic islands who mostly arrived over the course of the 20th century.
The above two groups are distinct, in the Mediterranean aspects of their ethnicity and traditional Chakavian speech, from the more numerous Shtokavian-speaking immigrants from the rural Zagora hinterland, referred to as the Vlaji (a term that sometimes carries negative connotations). The latter joined the Fetivi and Boduli as a third group in the decades since World War II, thronging the high-rise suburbs that stretch away from the centre. By now the Vlaji constitute a decided majority of inhabitants, causing a distinct shift in the overall ethnic characteristics of the city. Historically more influenced by Ottoman culture, their population merges almost seamlessly at the eastern border with the Herzegovinian Croats and southern Bosnia and Herzegovina in general. Local jokes have always condemned the Vlaji to playing the role of rural unsophisticates, although it is often conceded that it was their hard work in the industries of the post-WWII era that made modern-day Split what it is now.
Economy
Split's economy is still suffering the backlash from the recession caused by the transfer to a market economy and privatization. In the Yugoslav era, the city had been a highly significant economic centre with a modern and diverse industrial and economic base, including shipbuilding, food, chemical, plastics, textile, and paper industry, in addition to large revenues from tourism. In 1981 Split's GDP per capita was 37% above the Yugoslav average. Today, most of the factories are out of business (or are far below pre-war production and employment capacity) and the city has been trying to concentrate on commerce and services, consequently leaving an alarmingly large number of factory workers unemployed.
Brodosplit is the largest shipyard in Croatia. It employs around 2,300 people, and has built over 350 vessels, including many tankers, both panamax and non-panamax, as well as container ships, bulk carriers, dredgers, off-shore platforms, frigates, submarines, patrol boats and passenger ships. 80% of the ships built are exported to foreign contractors.
The new A1 motorway, integrating Split with the rest of the Croatian freeway network, has helped stimulate economic production and investment, with new businesses being built in the city centre and its wildly sprawling suburbs. The entire route was opened in July 2005. Today, the city's economy relies mostly on trade and tourism with some old industries undergoing partial revival, such as food (fishing, olive, wine production), paper, concrete and chemicals. Since 1998, Split has been host to the annual Croatia Boat Show.
Tourism
Tourism plays a crucial role in Split's and Croatia's economy. With over 900,000 visits each year, Split makes one of the most visited cities in Croatia and in Europe. The largest tourist region of Dalmatia is the part around its largest city. Split is the location of the most valuable cultural monuments. The Split part of Dalmatia shared the same historical fate as other parts of Dalmatia, but because of its central position and protection by the vast hinterland, it was less exposed to devastation than its neighbouring regions. It is for that reason that so many people live in Split. Near Split are the other large all the large Dalmatian islands – Brač, Šolta, Čiovo, Hvar and Vis, which are all well connected with Port of Split.
Main sights

Riva
The Croatian National Revival Coast, Splitska riva or Riva, is a main pedestrian street in Split dedicated to the Croatian National Revival from the 18th and 19th centuries. It began to take on its current form under the rule of the French Empire, as a result of the 1807 order of Marshal Marmont. Fearing the takeover of the city from the sea by Britain and Russia, Marmont ordered the demolition of the southern part of the Venetian castle on the coast, the western half-bastion of San Antonio and the cortina between that half-bastion and the Priuli bastion. It was a busy street until the 1990s, when it was converted into a pedestrian zone, today becoming the most popular pedestrian zone in Split. It has been decorated with palms since early 20th century.
Narodni Trg
Narodni Trg or Pjaca is a public city square created by the urban expansion of the city west of the Iron Gates of Diocletian's Palace. Previously known as Lovrin Trg, the square often changed its name throughout history; Trg oružja, Gospodski trg so that at the beginning of the 20th century it got the name it still bears today – Narodni trg. The square houses the oldest bookstore in Split, opened since 1861, once owned by the Morpurgo family, after whom it still bears its name today. A lot of historical buildings are on the square including: Old Town Hall, Romanesque tower with bell tower and clock, Ciprian's Palace, Karepić Palace, Cambi Palace, Nakić House.
Marjan
Marjan hill above the city is a hill on peninsula. The park/forest cover an area of approximately 3.5 x 1.5 kilometers, or 347 hectares. The importance of this peninsula for Split is also shown by one of the city's nicknames, which is 'The City under Marjan'. Marjan is a favorite promenade in Split, and is also very popular among runners and popular observation lookout of Split's old town.
Culture

Split is one of the most culturally vibrant cities on the Adriatic coast, shaped by a long history that blends ancient Roman heritage, Mediterranean traditions, and modern Croatian identity. Its cultural landscape reflects centuries of continuity, adaptation, and local pride. In 1979, the historic center of Split was included into the UNESCO list of World Heritage Sites. Split is said to be one of the centres of Croatian culture. Its literary tradition can be traced to medieval times and includes names like Marko Marulić, while in more modern times more authors have a sense of humor.
Split hosts numerous cultural events throughout the year, particularly during the summer tourist season. The most notable is the Split Summer Festival, which features theater, opera, and concerts staged in historic locations such as the Peristyle.
Other events include religious celebrations like the feast of Saint Domnius (Sveti Duje), the city's patron saint. This festival combines processions, music, and public gatherings, reflecting the blend of religious and civic identity. There is great cultural activity during summers, when the prestigious Split Music Festival is held.
Cinema
Among the most notable are Miljenko Smoje, with his TV series Malo misto and Velo misto (the latter covering Split's modernization), and Ivo Tijardović, who wrote an operetta called "Little Floramye" (Croatian: Mala Floramye). Both represented to some the old traditions slowly dying out due to large numbers of rural migrants from the undeveloped hinterland.
Despite colorful settings and characters, as well as a cinema tradition beginning with early 20th-century works of Josip Karaman, there were relatively few films shot in or around Split. Its most notable star is Boris Dvornik.
Music and poetry
One of the most recognisable aspects of Split culture is popular music. Notable composers include Giulio Bajamonti, Franz von Suppé, Josip Hatze, Jakov Gotovac, Ivo Tijardović, Ruben Radica, Zdenko Runjić, Tonči Huljić – some of the most influential musicians in former Habsburg Empire, former Yugoslavia, and contemporary Croatia.
Education

The Illyrian Academy was a historical academy established in Split in the early 1700s at the time it was part of the Republic of Venice. The Classical Gymnasium in Split likewise traced its roots to the same period.
There are 24 primary schools and 23 secondary schools including 11 grammar schools. The secondary schools in the city include:
University
The University of Split (Croatian: Sveučilište u Splitu) was founded in 1974. In the last few years it has grown to a large extent. Now it has 18,000 students and is organized in 12 faculties and 1 Academy (Arts Academy – Theatre department, Music department, Fine arts department and design). Split has the biggest university campus in Croatia with all the facilities. It houses all of the faculties, a large student centre with a sports hall, sporting grounds and a university library.
Sport and recreation

Sportsmen are traditionally held in high regard in Split, which has produced many champions. The most popular sports in Split are association football, tennis, basketball, swimming, rowing, sailing, waterpolo, athletics, and handball. Residents of Split prefer to call their city as "the sportiest city in the world". The first sports club in Split was founded in 1877 under the name "Societa Bersaglio" (Shooting Society). Shooting was revived in 1925. The Falcon Society "Hrvatski sokol" was founded in 1893 and played a major role in the affirmation of Split sports. The Croatian football club "Hajduk" was also founded in 1911, as the first Croatian football club in Dalmatia. Split was host of the 1979 Mediterranean Games, 1990 European Athletics Championships and 2010 IAAF Continental Cup, as well as co-host of the 2009 World Handball Championship and the 2018 European Handball Championship.
Football
The main football club is HNK Hajduk Split, one of the most popular clubs in Croatia supported by a large fan association known as Torcida Split, while RNK Split is the city's second club. Torcida Split is the oldest fan group in Europe estimated 1950. The largest football stadium is the Poljud Stadium (Hajduk's ground), with around 35,000 capacity (55,000 prior to the renovation to an all-seater). Slaven Bilić, Aljoša Asanović, Igor Tudor, Robert Jarni, and Stipe Pletikosa are some of the natives who started their careers at Hajduk. Together with Poljud Stadium, Split also has an indoor sports and entertainment arena Spaladium Arena build for 2009 World Men's Handball Championship, which was held in Croatia. Spaladium Arena held events and concerts for popular regional musicians like Severina, Jelena Rozga, Bijelo Dugme, Parni Valjak, Nina Badrić, Željko Joksimović, Maya Berović, and international mainstream artists like Iron Maiden, Guns N' Roses, The Cult, Zucchero, Simple Minds.
Nightlife

Split has an active music scene with various venues and events, including the Split Festival and numerous clubs and bars with live music, particularly during the summer.
British Travel vlog and magazine "Gap360" named Split 6th best party destination in Europe, alongside Berlin, Mykonos, Amsterdam, Ibiza. Since 2013, Split was a host city for American electronic festival Ultra Music Festival and its division for Europe – Ultra Europe. In addition to its main stage and event – which was held on Poljud Stadium (until 2019), the Ultra Europe also holds party events on Croatian islands of Brač, Hvar and Vis. Ever since its opening, the city of Split welcomed more than 200,000 people annually. The Ultra Europe Festival in Split has been visited by 1,3 million visitors over the past ten years, including people from around forty countries around the world, including the countries of the European Neighborhood, like Poland, Germany, Slovakia, Russia and Czech Republic.
In addition to its main music festival, Split offers discotheques and night clubs amongst the City Center or on the beaches. A more traditional Croatian nightlife experience, accompanied by traditional Croatian traditional, pop music, klape and recently rap, dance and trap music.
Transportation

Split is an important transport center for Dalmatia and the wider region. In addition to the Zagreb-Split freeway (A1), the traffic along the Adriatic coast on the Adriatic Highway from Rijeka to Dubrovnik flows through the city. The local public transport company Promet Split runs bus lines in the city and into the surroundings. There is no tram since the city is unsuitable for it due to its hilly geography.
Split Airport
The Split Airport in Kaštela, located about 20 km outside of Split, is the second largest in Croatia in terms of passenger numbers (3,88 million in 2025). It has services to national and some European destinations year-round and sees lots of additional seasonal connections in the summer. The airport was designed by Ivan Vulić and it features modern passenger terminals with shops, cafés, car rental services, and public transportation links, including buses and taxis, and it plays a vital role in Croatia's tourism industry by accommodating a high volume of charter and low-cost flights such as easyJet,
Volotea, Wizz Air and Jet2.com. In 2026, it was announced that Split Airport will be connected for the first time with North American airline United Airline which will connect Split Airport with Newark Airport which serves New York City.
Port of Split
The Port of Split, which serves 5 million passengers every year, and a record 5,8 million in 2023, making it third busiest port in the Mediterranean. It connects Split to the nearby central Dalmatian islands Brač, Hvar and Šolta, as well as the more distant Vis, Korčula, Mljet and Lastovo, most prominently by Croatian ferry Jadrolinija. There are also routes to Rijeka, Dubrovnik, and Ancona in Italy and additional seasonal routes to further destinations in Italy. Split is also becoming a major cruise ship destination, with over 260 ship visits, carrying 130,000 passengers.
Kaynak: Wikipedia – Split, Croatia · CC BY-SA 4.0
