Velika Gorica
Velika Gorica je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pripada Zagrebačkoj županiji, te je u županiji najveći grad po veličini i broju stanovništva.
Government administration · Croatia · 0 followers
Overview
Velika Gorica je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pripada Zagrebačkoj županiji, te je u županiji najveći grad po veličini i broju stanovništva.
Interested in working with us in the future?
Follow to see new jobs and posts in your feed.
No news yet.
About

Velika Gorica je grad u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pripada Zagrebačkoj županiji, te je u županiji najveći grad po veličini i broju stanovništva.
Kaynak: Wikipedia · CC BY-SA 4.0
Naselja u sastavu Grada Velike Gorice
Velika Gorica se sastoji od 58 naselja, to su: Bapča, Bukovčak, Buševec, Cerovski Vrh, Cvetković Brdo, Črnkovec, Donja Lomnica, Donje Podotočje, Drenje Šćitarjevsko, Dubranec, Gornja Lomnica, Gornje Podotočje, Gradići, Gudci, Gustelnica, Jagodno, Jerebić, Ključić Brdo, Kobilić, Kozjača, Kuče, Lazi Turopoljski, Lazina Čička, Lekneno, Lukavec, Mala Buna, Mala Kosnica, Markuševec Turopoljski, Mičevec, Mraclin, Novaki Šćitarjevski, Novo Čiče, Obrezina, Ogulinec, Okuje, Petina, Petravec, Petrovina Turopoljska, Poljana Čička, Prvonožina, Rakitovec, Ribnica, Sasi, Selnica Šćitarjevska, Sop Bukevski, Staro Čiče, Strmec Bukevski, Šćitarjevo, Šiljakovina, Trnje, Turopolje, Velika Buna, Velika Gorica, Velika Kosnica, Velika Mlaka, Vukomerić, Vukovina i Zablatje Posavsko.
Mala Gorica
Mala Gorica je bivše naselje, toponim, koje je u 19. stoljeću asimilirano u izgrađeno područje Velike Gorice. Danas obuhvaća Turopoljsku ulicu i Ulicu Braće Radić u Velikoj Gorici.
Zemljopis
Velika Gorica nalazi se jugoistočno od Zagreba, u nizinskom dijelu Turopolja i na rubu brežuljkastog dijela Vukomeričkih gorica. Od rijeke Save na sjeveroistoku i Kupe na jugozapadu, velikogoričko se područje prostire na površini od 566 četvornih kilometara.
Stanovništvo
Prema popisu stanovnika iz 2011. sam grad Velika Gorica ima 31 553 stanovnika, dok na gradskom području živi 63 517 stanovnika, što je čini šestim najnaseljenijim gradskim područjem u Hrvatskoj.
Velika Gorica je sedmi po veličini grad u Hrvatskoj. U gradu Velikoj Gorici i u okolnim općinama Pokupsko, Orle i Kravarsko i njihovim naseljima živi 69 703 stanovnika.
Promet

Uz velikogoričko naselje Pleso smještena je Zračna luka „Franjo Tuđman”, a sam grad leži na trasi željezničke pruge Zagreb – Sisak – Novska.
Glavna cestovna poveznica je sa Zagrebom je Velikogorička cesta, a njome je tekao sav cestovni promet iz smjera Siska prema Zagrebu te je zbog toga bila jedna od najprometnijih cesta u Hrvatskoj, do izgradnje autoceste A11. Osim Zračne luke „Franjo Tuđman”, Velika Gorica ima tri manja letilišta; Buševec, Veleševec te letilište Zrakoplovnog tehničkog zavoda u samoj Velikoj Gorici.
Autobusni prijevoz
Javni gradski prijevoz čini 16 besplatnih autobusnih linija tvrtke Arriva, koje povezuju naselja unutar Velike Gorice. ZET je bio jedini prijevoznik u Velikoj Gorici od 1977. godine do 1. srpnja 2024., dok danas obavlja međužupanijski javni prijevoz sa Zagrebom. Autobusne su linije u gradu sljedeće:
Linija 1: Kružna urbana linija (Terminal Velika Gorica – Pleso – Željeznički kolodvor – Kurilovec – Terminal Velika Gorica)
Linija 2: Velika Gorica – Željeznički kolodvor
Linija 3: Željeznički kolodvor – Meridian 16
Linija 9: Velika Gorica – Lazina – Ribnica
Linija 10: Velika Gorica – Čička Poljana
Linija 13: Velika Gorica – Velika Mlaka – Mičevec
Linija 15: Velika Gorica – Strmec Bukevski
Gospodarstvo
Svoj gospodarski razvoj Velika Gorica temelji na malom gospodarstvu i poljoprivredi. Uz 1460 obrta, 983 malih te 17 srednjih i velikih poduzeća, na području je registrirano i oko 4700 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Poduzetnici i obrtnici se najčešće bave trgovinom (27 %), poslovnim servisima i uslužnim djelatnostima (15 %), građevinarstvom (11 %) i ugostiteljstvom (8 %). Međutim, područje je gospodarski najpoznatije po drvoprerađivačkoj i metaloprerađivačkoj industriji, kao i raznolikoj ponudi uslužnih djelatnosti i trgovine. Drvo, posebice hrast lužnjak od kojeg se od davnina pravilo sve – od igrački za djecu do starih turopoljskih kuća, glavna je sirovina područja kao i u
susjednim županijama. Na području grada nalazi se nekoliko pilana (najveća u Turopolju – poznata kao DIP Turopolje) i više prerađivača drva.
Polovinom 2007. godine velikogorički poduzetnici i obrtnici zapošljavali su 14.663 radnika.
Najviše je zaposlenih bilo u prerađivačkoj industriji (17 %) i trgovini (16 %), a zatim i na prijevozu, skladištenju i vezama (9 %).Gospodarska je osnova drvna, prehrambena, građevinska, kožna i grafička industrija, te poljodjelstvo. S 9,7 milijardi kuna ukupnih prihoda i 9,4 milijarde kuna ukupnih rashoda u 2006. godini, trgovačka društva Velike Gorice ostvarila su pozitivan konsolidirani financijski rezultat od 210,8 milijuna kuna. Od ostvarenih prihoda, 8,9 % je bilo ostvareno od izvoza. Nositelji ukupnog prihoda u Velikoj Gorici jesu poduzetnici trgovine i djelatnosti prijevoza, skladištenja i veza koji zajedno ostvaruju čak 84,2 % ukupnog prihoda i zapošljavaju 33 % od ukupnog broja od 10.469 zaposlenih u trgovačkim društvima. U Velikoj Gorici je smješten i Zrakoplovno-tehnički zavod, jedinstvena institucija u sastavu Ministarstva obrane Republike Hrvatske za servisiranje i popravak civilnih i vojnih zrakoplova i helikoptera. (izvor:[1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2008. (Wayback Machine), uz dozvolu)
Povijest

Velika Gorica se prvi put spominje kao selo 1228. godine. Mjesto dobiva na važnosti nakon 1560. godine, kada je Turopolju dodijeljen status Povlaštene plemenite općine. Godine 1610. sagrađen je u Velikoj Gorici drveni dvor Plemenite općine turopoljske. U srednjem vijeku, Velika Gorica postala je središte župe. Srednjovjekovna župna crkva stradala je u turskim provalama, a nova je izgrađena u drugoj polovici 17. stoljeća.
U povijesti je glavna gospodarska djelatnost Velike Gorice bila trgovina, a na glavnom su se trgu redovito održavali sajmovi. U čitavom kraju je osim trgovine bilo razvijeno stočarstvo i šumarstvo. Prva škola sagrađena je u 18. stoljeću, ali je nakon nekoliko desetljeća srušena radi trošnosti i nedovoljnog interesa lokalnog stanovništva za školovanje. Izgradnja prve željezničke pruge u Hrvatskoj 1862. godine, onoj od Zagreba do Siska, imala je značaj za šire područje, ali ne osobito i za Veliku Goricu, jer je željeznička postaja smještena daleko od njezina središta.
Jači gospodarski razvoj Velika Gorica doživljava krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada se područje oko glavnih trgova postupno urbanizira i izgrađuje. Stari trg ispred vijećnice i crkve naziva se Konjskim trgom jer se na njemu trguje konjima, dok se Trg kralja Tomislava naziva Marvinskim trgom jer je ondje tržnica stoke. Bogati trgovci podižu niz kuća (Tarbuk, Trdak, Čop, Rosner, Janeš, Fanton, Brigljević), kojom se formira središte Velike Gorice kao naselja. Plemenita općina turopoljska inicijator je čitavog niza javnih projekata, osobito u doba župana Ljudevita Josipovića. Tada nastaju zgrada Kotarske oblasti, Kotarski sud, Prva hrvatska štedionica, javna bolnica, zgrade škola u Zagrebačkoj i Kurilovečkoj ulici, te najamne vile za predstojnika Kotarske oblasti i Turopoljskog nadšumara. Najpoznatiji graditelj tog vremena bio je Nikola Hribar koji je sagradio većinu zgrada. Godine 1901. u Velikoj Gorici živi 1041 stanovnik. Začetak javnog prijevoza u mjestu je konjski tramvaj, tj. kojnača, koji je od 1907. do 1937. povezivao središte Velike Gorice sa željezničkom postajom te industrijskim pogonom u Novom Čiču.
Spomenici i znamenitosti

U Velikoj Gorici i bližoj okolici nalaze se vrijedna arheološka nalazišta. Potječu iz doba prapovijesti (kultura grobnih polja sa žarama), antike (rimski ranocarski grobovi) i ranoga srednjeg vijeka (razni predmeti, keramika u upotrebi u karolinškome kulturnome krugu). Važnije i poznatije naselje iz doba Rimskog Carstva je Andautonija na području današnjeg naselja Šćitarjevo i po otkrivenim nalazima datira iz prvog stoljeća.
Jedinstvene su vrijednosti Velike Gorice i Turopolja drvene kapelice i plemićke kurije, takozvane "turopoljske ljepotice". Blizina Vukomeričkih gorica, rijeke Lomnice, Save i Odre, upotpunjuje raznolikost turopoljskog kraja. Područje je bogato hrastom, koji je jedan od glavnih prirodnih resursa. Hrast je i omogućio čuvenu gradnju sakralnih i drugih objekata od drva, a stari "turski" hrast lužnjak, nedaleko od Velike Gorice, posebno je zaštićeni objekt – spomenik prirode.
U užem području Velike Gorice, koje obuhvaća nekadašnja sela Veliku Goricu, Malu Goricu, Kurilovec, Pleso i Rakarje, ne nalazimo mnogo sačuvanih povijesnih znamenitosti. Na starom velikogoričkom trgu nalazi se barokna vijećnica Plemenite općine turopoljske, zvana i Turopoljski grad, sagrađena 1765. godine na mjestu ranije drvene zgrade. Danas se u njoj nalazi Muzej Turopolja. Stara povijesna jezgra Velike Gorice djelomično je očuvala niz historicističkih kuća s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Najznačajnije su neorenesansna zgrada Kotarskog suda (danas Općinski sud) iz 1894. – 95. godine i zgrada Prve hrvatske štedionice (1907.). Župna crkva Navještenja Blažene Djevice Marije (1893. – 94. g.) građena je u neoromaničkom stilu, prema projektu zagrebačkog arhitekta Hermanna Bolléa.
Od tradicionalne drvene arhitekture, vrlo malo toga je sačuvano. U Pleškom polju, između naselja Podbrežnica i Pleso nalazi se drvena kapela Ranjenog Isusa, sagrađena 1896. godine na mjestu ranije barokne kapele. Vrijedne drvene kurije Jelačić i Josipovic u Kurilovcu u ruševnom su stanju. Djelomično je očuvano naselje drvenih kuća – nekadašnja Mala Gorica, danas u Turopoljskoj ulici. Od moderne arhitekture u Velikoj Gorici postoji nekoliko značajnih ostvarenja arhitekta Stjepana Planića.
Obrazovanje
U gradu postoji šest osnovnih škola (najveća je OŠ Nikole Hribara, ostale škole su: OŠ Eugena Kumičića, OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Jurja Habdelića, OŠ Vukovina, OŠ Velika Mlaka), pet srednjih škola (Srednja Zrakoplovna tehnička, Srednja strukovna, Ekonomska, Gimnazija Velika Gorica i Umjetnička škola Franje Lučića) te Veleučilište Velika Gorica. U gradu se nalazi i Centar za odgoj i obrazovanje Velika Gorica u kojem se školuju učenici po posebnom programu.
Velika Gorica nosi titulu "grada prijatelja djece".
Kultura
Dan grada je 13. prosinca, blagdan Sv. Lucije, zaštitnice Turopolja.
Šport

Odbojkaški klub Gorica (bivši MOK Gorica)
Stolnoteniski Klub Stanfar Velika Gorica
Od 1993. održava se polumaraton Turopoljska trka, jedna od najmasovnijih cestovnih utrka u Hrvatskoj. Malonogometni turnir Kup HVIDR-a održava se od 1992., Memorijalni boksački turnir Danijel Kalanj – Bucko od 1997., međunarodni nogometni turnir limača Alpas cup grada Velike Gorice od 2010.
Literatura
Emilij Laszowski, Povijest plemenite općine Turopolja, sv. I (1910.), sv. II (1911.), sv. III (1924.), Zagreb.
Petar Puhmajer, Kristina Vujica, Maja Vahčić Lušić, Gordan Murat: Arhitektura Velike Gorice, Velika Gorica, 2005.
Aleksandar Božić: Kojnača – 100 godina velikogoričkog tramvaja, Velika Gorica, 2007.
Unutarnje poveznice
Kulturno-povijesna cjelina Velike Gorice, zaštićeno kulturno dobro
Vanjske poveznice
Službene stranice Turističke zajednice Grada Velike Gorice
Kaynak: Wikipedia – Velika Gorica · CC BY-SA 4.0
Demografi
Velika Gorica'nin sınırları içinde nüfusu (2011 nüfus sayımı itibarıyla) 63,511 kişidir. 19. yüzyıl ve 20. yüzyılda Velika Gorica'nin nüfusunun gelişmesi şu gösterimde izlenebilir:
Kaynak: Wikipedia – Velika Gorica · CC BY-SA 4.0
Name
The name of the city consists of two words. The first one, Velika, is an adjective, meaning 'big'. The second one is Gorica, which in standard Croatian is a diminutive of the word gora 'hill'. However, in the local Kajkavian dialect, gorica means 'vineyard', hence the city's name literally translated is 'big vineyard'. This is because this area has produced wine since ancient times.
Velika Gorica also has (or had) names in other languages, notably Hungarian Nagygoricza and German Gross-Gorica.
Geography
The City of Velika Gorica, located 16 km (9.94 mi) south of Zagreb, is the centre of an area covering 552 square kilometres (213 square miles). Up until 1990 Velika Gorica had the status of a municipality and after that it became a part of Zagreb. Velika Gorica gained city status in 1995. The area of the old Municipality of Velika Gorica was split into three municipalities – Kravarsko, Orle and Pokupsko.
Velika Gorica is the largest settlement and the administrative centre of the traditional Turopolje region. Regarding the Turopolje name, among the most common opinions is that the name, meaning "Tur field", comes from an old Slavic word "tur" which means Aurochs, an ancient type of cattle with long horns, which was a symbol of fertility and the sun god. These cattle died out in the 16th century. The cattle were closely related to agriculture. Plowing had a symbolic meaning, the fertilization of Mother Earth, so these cattle were often assumed to have "sacred" characteristics. Because of its importance in the life of the plowmen, "tur" became the basis for numerous toponyms. However, as recently as the 16th century, Turopolje was called Campus Zagrebiensis, i.e. "Zagreb field", or just Campus (field). At that time the name was replaced by "Tur field", i.e. Turopolje.
The A11 (Zagreb-Sisak) highway is planned to become the western bypass of Velika Gorica. State route D31 will be the eastern bypass. It is planned that these bypasses will relieve the traffic along the overcrowded Velikogorička road, the fastest link between Zagreb and Velika Gorica as of 2007.
Population
In the census of 2011, the total population of administrative area of the city (the municipality) was 63,517, in the following settlements:
History
Velika Gorica and surrounding plain area by the Sava river have always been fertile and lush so it has been constantly inhabited since Neolithic. First major settlement was Andautonia, founded in 1st century where village of Šćitarjevo stands nowadays. It was an important Roman port on Sava river and city on roads connecting Siscia with Emona and Poetovio. The Roman town was large at the beginning of the 5th century.
Croats came to these parts in the 8th century and remains from early Croat culture were found in numerous places around city of Velika Gorica. Velika Gorica is first mentioned in 1228 as a seat of the Catholic parish. In 1278 noblemen from Turopolje joined into a union called Plemenita opčina turopoljska ("Noble municipality of Turopolje"). Plemenita opčina turopoljska was granted a rule over Turopolje by Croatian monarchs and exists still today with mainly ceremonial and not political role.
In the late 19th and early 20th century, Velika Gorica was a district capital in the Zagreb County of the Kingdom of Croatia-Slavonia.
The 20th century was by far the most important one in history of Velika Gorica as it grew from a village of 2,871 inhabitants to an important and one of the largest cities in Croatia with population over 60 thousand inhabitants. Until 1995 Velika Gorica was part of City of Zagreb and since then it has a city status of its own.
During the Croatian War of Independence the city played an important role because of two airports in its near distance. Velika Gorica's 153rd brigade of Croatian Army fought on battlefields all around Croatia.
A ceremonial parade, with more than 300 firefighters from 40 volunteer fire departments throuought Croatia, was held on June 13th, 2026, on the occasion of the 150th anniversary of the Velika Gorica Voluntary Fire Department (Dobrovoljno vatrogasno društvo Velika Gorica).
Landmarks and sights
Main Velika Gorica's sight is the Turopolje Museum (Muzej Turopolja) which traces human presence in Turopolje since Neolithic. There are also a number of monuments scattered around the city and its environs.
Vrata od krča ("The Timber Gate") is a unique wooden monument to human labour, risen up in forest near the city. Monument was risen in 1779 as a symbol of reclaiming the fertile land from forest. It was torn down by the flood in 1914 and restored two years later.
Old town Lukavec is a very well preserved fortification first mentioned in 1256 as Caput Lukavec. It was built by wood as a defense from Ottoman invasion. It was first owned by Zagreb noblemen and Turopolje noblemen gained control over castle in 1553 when it already became a ruin. It was soon rebuild in stone and became a regular site of assembly of Turopolje noblemen.
Wooden chapels from Turopolje and Pokuplje are unique in the world. They can be traced far back in the early Middle Ages, but most of the preserved ones date from the 17th century. Today there are only 11 preserved wooden chapels left, three in Turopolje, two in Vukomeričke gorice and six in Pokuplje. They were built by groups of timber-workers and as a rule they were made of oak-tree.
There are several small monuments to World War II partisan movement (most famous being The Bomber Man in near city center) and also many monuments to Croatian soldiers who fought in Croatian War of Independence. The city has a monument to soldiers from the city who lost their lives in the Croatian War of Independence.
In a competition held among 5,300 European cities, Velika Gorica was awarded the Silver Flower of Europe – an award presented by the European Association for Flowers and Landscape Entente Florale. The award was accepted on 9 September 2004, in the French town of Aix-les-Bains.
Education
Velika Gorica has four elementary schools (Eugen Kvaternik, Eugen Kumičić, Juraj Habdelić and Nikola Hribar) and four high schools (Vocational School Velika Gorica, Gymnasium Velika Gorica, Economy School of Velika Gorica and Aviation Technical School Rudolf Perešin). In addition, there is a higher education institute, the Velika Gorica University of Applied Sciences (Veleučilište Velika Gorica).
Culture
People's Open University
Established in 1960, the People's Open University (hr: Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, shortform POUVG) began a phase of rich and complex development in its first home, a building which was previously an inn, and which was situated opposite the present-day building of this institution at 37 Zagrebačka Street. In the year of its establishment the institution as connected with the already existing Public Library, and three years later, in 1963, by the Cinema Company “Prosvjeta”. Together, they conducted their activities in the former House of Cooperatives “Zadružni dom”, where the present administration is situated and a part of the POU's activities are still performed today.
By initiating and developing numerous activities the university has spread out to new locations. The most important step was made in 1980, when the Cultural Centre was built, with an art gallery, an additional library and a chamber hall in Galženica, a part of Velika Gorica.
In the late 1980s the university was also using space in the old Secondary School at 5 Zagrebačka Street (the Music School), in the House of Social Protection (Dom društvene samozaštite), today’s Fire Brigade building (the radio-station) and in the Podbrežnica settlement (the library). In 1993 the Music School moved to a new building in Kolarova Street where it has remained until the present day.
Today, the People's Open University conducts theatre, gallery, concerts, publishing, cinema and other activities. During the mandate of the actress Senka Bulić (2006-2010) as head of the POU the university's theatre, Scena Gorica, came to the attention of the theatre public throughout the country. During her tenure Klub 100, a multimedia space for the development of urban culture, was additionally founded and became an important part of the cultural landscape for young people especially.
Sport
Sports clubs in Velika Gorica include the football clubs HNK Gorica and NK Udarnik, a men's handball club HRK Gorica, a women's volleyball club OK Azena and a men's basketball club KK Gorica.
HNK Gorica plays its home games at Stadion Radnik, built for 1987 Summer Universiade while NK Udarnik has its own field in Kurilovec neighborhood. Indoor sports are mainly played in the city sports hall. There also three elementary school sports halls in the city that are used by sports clubs for trainings and youth categories.
Kaynak: Wikipedia – Velika Gorica · CC BY-SA 4.0
